• +381 65 538 5931
  • coolinarija@gmail.com
  • Beograd, Srbija

Knjiga koja priča…

… Ovo, do sada, pređenog puta koji me je, priznajem, u jednom momentu potpuno iscrpeo, gledano spolja i nije oslikavao neopisivo ljutu ili gorku sudbinu. Međutim, ono što je duša osećala i kako je u meni živela ta realnost dovelo je do nezamislivo bolne borbe, nakon koje sam uspela da se, poput Feniksa, iz pepela vinem u nebo. Sveprisutna a duboko potisnuta bol nije bila tu samo zato da bi mi pričinjavala nesnosnu tugu i patnju, koje sam nebrojeno godina nosila u sebi, već da bi mi ukazala na ono što se treba promeniti – sve ono što nije za […]

Knjiga koja priča…

Pogleda uprtog ka nebu, tek oslobođene duše, u predivnoj tišini, onoj koju samo Nebo stvara, shvatila sam da mogu. Shvatila sam da nijedna od onih dubokih boli, koje su me tokom života periodično ali svečano obeležavale, nije moćnija od mene – iznova rođene boginje. Dugo je u meni sazrevala ideja o pisanju priče, moje priče. Namerno kažem priče, jer će na kraju/početku moje životom doživljeno iskustvo upravo i biti to, priča. Međutim, postoji još nešto – za onog ko želi da čuje, upije ili nauči dovoljna je priča. Pored lične, skoro intimne ali suštinske, iskonske, potrebe za deljenjem stečenog doživljaja […]

Dan kao (bogom)dan?

Često u rečima, baš kao i u ljudima, vidim nešto više osim pukih slova ili lica. U rečima tražim skrivena značenja, drevne poruke, zapise, slojevito znanje koje sa posebnim zadovoljstvom volim da ljuštim, svlačim, ogoljavam, razumem… U ljudima umem da vidim različite stvari ali se, za razliku od igre sa rečima, nerado prepuštam tumačenju nečijih duša i svega što ih čini takvima. Ponekad me melodičnost izgovorene reči povede neočekivanim putem otkrivajući mi novo značenje, do tada neprimećenu slojevitost i novu dubinu reči. Reč koja mi je proteklih dana otkrila novo značenje i time pričinila radost više jeste dan. Dan ko […]

Pišem i pričam neke svoje priče…

Kao što znate, ljudići moji lepi, ja pišem i pričam svoje priče. 😊 Iz tih priča rodilo se mnogo lepog. Ono malo lošeg od Života proživljenog alhemisalo se baš kroz te priče u intenzivne emocije koje su podučile i nahranile duše mnogih od vas. Pa, čemu Život ako ga ćutimo? Čemu znanje ako ga ne širimo? Čemu dar ako ga ne koristimo? Čemu sreća ako je ne delimo? Čemu sreća ako je osmehom ne prikažemo? Dan baz smeha je izgubljen dan, kažu Kinezi. Svako od nas ima potencijal kojim samo on ume da upravlja i da ga koristi. Nemojte zarobiti […]

2021. – dobro nam došla i u boljem nas našla!

Sa vama sam tokom prethodne godine podelila puno toga, ljudići moji. Pre svega, bilo je tu recepata i priča. Moj utisak o 2020. godini ispisan je, upravo, kroz te priče i naravoučenija koje mi je Život bacio u ruke. Hvala mu na tome. Mnogo mu hvala na tome. Ne želim da se ponavljam i prepričavam već rečeno i učinjeno. Da je moglo bolje, bilo bi bolje. A, kada može bolje, bude i biće bolje. Neću “kriviti” prethodnu godinu što je bila čupava, baš kao što to nisam radila ni sa prohujalim godinama sličnog žanra. Ono što želim jeste da idem(o) […]

Bingo, devojko!

Uhvatila sam sebe da sve češće radim baš one stvari koje u meni izazivaju strah. Blagi ili veći strah, opravdan ili ne ali uglavnom je to ona bojazan od koje bih rado okrenula glavu. Kad ustanovim da je nešto zapelo a ja odmah krećem u preispitivanje ne bih li shvatila šta je to tačno i gde zapelo. Tako sam se pre nekoliko dana slatko nasmejala sebi kada sam shvatila da mi jedan prijatan glas (pazi, glaaaas?!!!) stvara skoro nepodnošljivo prijatnu nelagodu (totalni oksimoron) i da sam zbog toga od jedne osobe bežala glavom bez obzira. Shvatila sam da se plašim, […]

Ulaz, izlaz i prolaz

Razmišljam. Vrata, kapija, ulaz, izlaz, prolaz… Vrata kao portal. Pokretna vrata. Škripava i teška vrata. Koliko ih je širom otvorenih, pred nosom zalupljenih, onih zaključanih? Tu su i vrata koja nam drugi otvaraju. Zatim, posebna vrata čija brava ima jedinstven mehanizam. Nađu se i koja spala vrata pa im bojažljivo pristupamo, kao da im se dodvoravamo ne bi li nam dozvolila da im lakše priđemo i brže kroz njih prođemo. Uglavnom, mnogo je vrata na koja kroz život naiđemo ili pokucamo. Nisu sva vrata otvorena. Neka se čak nikada ne daju otvoriti. Druga nam se, poput pokretnih, još izdaleka otvore, […]

Njeni recepti

Raslojavanje je dugotrajan proces. Daj sebi vremena. Budi strpljiva i blaga prema sebi a još strpljivija i blaža sa onima oko tebe. Ne mogu i neće svi razumeti tvoj put baš kao što ni ti nećeš uvek moći da razumeš njihove staze. Ne moraš i ne trebaš sve razumeti. Prepusti to vremenu. Iako važi za najvećeg iluzionistu, vreme spaja prošlost i budućnost u tački koja se jedino računa. Kažu, to je sadašnjost. Uglavnom, uvek prepoznaj trenutak – impuls, prostor za odluku, akciju ili povlačenje koji u najvećoj meri oblikuje tvoju sutrašnjicu. Budi ljubazna i blagonaklona prema sebi. Odučiti se od […]

Šta ili ko je moj Učitelj?

Učitelj su okolnost, dešavanje, situacija, događaj, priča koji se odvijaju zahvaljujući našim i postupcima onih oko nas. Sklona sam reći da je Učitelj sam Život. On nam pruža najveću riznicu znanja. I to postepeno. U ciklusima, uglavnom. Lekciju za lekcijom, uz koji predah. Ukoliko dovoljno dobro zapažamo neće nam biti neophodne isključivo lične lekcije da bi učili. One su svakako potrebne ali ne mora se svako znanje steći iz lično pređenog životnog gradiva. Što bi rekli, iz ličnog iskustva. Svako od nas, ponaosob, Učitelj je sebi samom. Učitelj nikako nisu oni koji su do nas pliće ili dublje doprli, bodrili […]

Raspisalo mi se pero

Za danas jedan predeo (ne)oslikan čajem. Osama. Vetar je oduvao zabludu i raskomoćenu, zavodljivu, laž raspršio sa lakoćom. Čujem mir. Tek poneka ptica zaglušujuće vrisne. Tu nema puta. Moj kompas i dalje pokazuje pravo. Boginjama, ratnicama ne treba put da bi čvrsto i sigurno koračale. Staze utrte njihovim stopama postaju sigurni drumovi onima iza njih. Mir je. Nastavljam. 💜🙏💜