
ŽITO SA ŠLAGOM
Žito sa šlagom u meni budi blagu setu za starim vremenima. To je poslastica za koju sam od prvog predstavljanja naučena da u njenu lepotu ne sumnjam.
Vikend-šetnje po Bulevaru, gledanje izloga, strepnja da ne izgubim mamu iz vida dok se malo-malo držim za njenu bluzu ili suknju, gužva koju su tada svi voleli i naravno odlazak na sladoled ili žito sa šlagom. Eto, šta ti je čovek? Naizgled male stvari ostavljaju u njemu neizbrisiv trag.
Svaki put sa nekom ustreptalošću spremam ovu poslasticu, a da ni sama ne znam šta tačno osećam i šta to žito sa šlagom u meni izaziva. Umem da prepoznam toplinu, setu, uspomene ali ima tu još nečeg, skoro neuhvatljivog, nečeg što me čvrsto veže i ne dozvoljava da zaboravim ushićenje koje se rodi svaki put dok probam prvu kašičicu tog žita sa šlagom.

Potrebne namirnice:
(odštampaj recept)
250 g pšenice (belija)
300 g mlevenih oraha
350 g šećera
2 kesice burbon vanilin-šećera
½ kašičice muskatnog oraščića
500 ml slatke pavlake
Način pripreme:
Ukloniti sve nečistoće iz pšenice i veče pre pripreme isprati zrno pod mlazom vode. Zatim, naliti vodom toliko da voda bude oko 5 cm iznad pšenice i kuvati dok ne provri. Skloniti sa vatre i ostaviti da prenoći. Sutradan, prosuti vodu u kojoj je odstojala pšenica, dodati novu i kuvati na srednjoj temperaturi, povremeno po potrebi dolivajući vodu. Pšenicu kuvati oko sat vremena, mada vreme ume da varira u zavisnosti od vrste i starosti pšenice. Uglavnom, potrebno je da se pod prstom može lako zgnječiti zrno. Kuvanu pšenicu cediti od viška vode, prebaciti na kuhinjsku krpu, blago osušiti i ostaviti da se prohladi. U međuvremenu, samleti orahe i umutiti dobro ohlađenu slatku pavlaku. Na mašini za mlevenje mesa (tzv. vodenici), samleti pšenicu. Zatim, dobro pomešati mlevenu pšenicu, orahe, šećer, vanilin-šećer i muskatni oraščić, da se dobije kompaktna smesa. Pripremljeno žito dobro ohladiti pa servirati uz slatku pavlaku ili šlag.
12 thoughts on “ŽITO SA ŠLAGOM”
Comments are closed.
Kakav divan,topao post,u nekoliko rečenica sažela si toliko duše i jedan krasan desert..nisam ga dugo,dugo jela,divno si me podsjetila:)
Kiss!
Hvala na lepim rečima, Nelice moja:) KISS
Nalence, divan ti je slatkis i lepo si servirala, nisam ovo pravila sto godina, a tako je finooo… stvarno ne znam sto to cesce ne pravim.:)
Eee, draga moja Lanice, izvoli posluži se, doduše virtuelno dok ne smislimo nešto već:)
Kako sam to voljela kad sam bila djevojcica; ma ni slag nije bio neophodan…Zdravi, ukusni desert, sa mirisom proslosti!
Baš tako, draga moja… I meni šlag nije potreban. Ako zbog nečega volim sezonu slava kod nas, to je zbog žita:)
Vooooolim! I to ne kad se samelje, već sa celim zrnima pšenice. Moja porodica nije žito pravila za praznike, nisu bili neki vernici, ali je mama svako malo meni i Joji kuvala pšenicu… 🙂
Miki, i ja ga rado jedem tako. Volim onako ne mleveno sa malo šećera i oraha, mmm:)
Mislim da niko ne voli toliko žito sa šlagom ko ja. A koliko ga volim, toliko ga retko spremam, jer ne mogu da mu odolim.
Uh, Irena, ti onda m n o g o voliš žito! A, razumem te što ne možeš da mu odoliš:)
Krasan post, iako to nisam jela ko dijete, zapravo, nisam ništa jela, ni voljela ali sam se pretvorila u pravog gurmana
Ingrid, hvala Vam na poseti i lepim rečima. Obično to tako biva;)