SATARAŠ, BEĆARAC I PRŽENIJA
… Oduvek sam sebe smatrala temperamentnom, veselom, po potrebi žustrom, brzom, sposobnom i jakom ženom kakve su tipične za južne krajeve ove nam naše lepe Srbijice. Inače, poreklom sam iz Zaplanja, blagoprijatne regije u blizini Niša, i smatrala sam da se iz aviona može videti taj, nazovimo, meraklijski gen. Otkako sam prvi put dublje zakoračila na područje Vojvodine (a tome ima tek dve i po godinice ali Život zna zašto je to tako moralo biti), to su ljudi u meni prepoznavali Vojvođanku. Kažu, obla, jedra, mirna (čuj, mirna?!), dobro kuva, spretna, malo vragolasta, a ume i da se najedi… Novosađani […]